Ovo je tema koja muči mnoge roditelje jer o ovome nema puno informacija, a sam proces, iako nije komplikovan, deluje tako.
Pa, da počnemo 🙂
Šta je sve potrebno od dokumenata za upis?
Sada ću samo nabrojati dokumenta, a dalje u tekstu ću napisati detaljnije o tome. Dakle, potrebni su vam sledeći dokumenti:
- Dokaz o boravku
- Izvod iz matične knjige rođenih
- Potvrda o primljenim vakcinama
- Pregled kod pedijatra u Slovačkoj
- Popunjen obrazac za upis u školu
- Svedočanstvo poslednjeg završenog razreda u staroj školi
- Potvrda stare škole o poslednjem završenom razredu i ispisu
Sva dokumenta koja dostavljate iz Srbije, tj koja su na srpskom jeziku, moraju biti prevedena od strane sudskog prevodioca.
A sad, idemo redom.
Dokaz o boravku
Osnovni uslov da svoje dete prebacite iz srpske u slovačku školu jeste da je dobilo vizu (spajanje porodice).
Ono što je veoma bitno da znate ovde jeste da dete upisujete u školu prema mestu boravka, dakle onome što piše na vizi. Ovo nam je svojevremeno potvrdila direktorka škole u koju smo upisivali decu jer smo maltene imali problem – postojala je još jedna škola navodno bliža, u koju je trebalo da ih upišemo, ali smo uspeli u svom odabiru jer nas je od te bliže škole delila pruga. O, da.
Izvod iz matične knjige rođenih
Iako nigde ne piše konkretno, bilo bi dobro da izvod iz knjige rođenih izvadite malo pre nego što ćete pokrenuti ceo proces upisa. Nekad traže, a nekad ne, prosto niko ne zna od čega to zavisi, da dokumenti ne budu stariji od XY (obično 180) dana.
Potvrda o primljenim vakcinama
Da, morate je imati, ne može bez nje. Ne bi trebalo da bude problem dobiti je – ako vaš lekar ima kontakt e-mail, iz našeg iskustva je dovoljno da ga kontaktirate i zatražite ovu potvrdu, naravno objasnite zašto je tražite 🙂
Pregled kod pedijatra u Slovačkoj
Znam da je suvišno reći da, čim dobijete vizu za dete, isto odmah morate prijaviti na zdravstveno osiguranje i da, morate mu naći pedijatra čim pre. Da biste dete upisali u školu, potrebno je da ga odvedete kod pedijatra koji će obaviti osnovni pregled i dati svoj izveštaj – ovaj izveštaj prilažete pri upisu. Iako znam da je negde zdravorazumski, moram da napomenem da pregled mora biti urađen malo pre upisa kod pedijatra u Slovačkoj, ne može pregled od pedijatra u Srbiji.
Popunjen obrazac za upis u školu
U školi će vam dati obrazac, koji je na slovačkom jeziku, koji treba da popunite i isti dostavite pri upisu. Mi smo to radili pre 3 godine, ali ako se dobro sećam, nije nešto komplikovan.
Primer obrasca:
Svedočanstvo poslednjeg završenog razreda u staroj školi
Potrebno vam je svedočanstvo poslednje školske godine koju je dete završilo u prethodnoj školi.
Potvrda stare škole o poslednjem završenom razredu i ispisu
Tako je, potrebna vam je potvrda osnovne škole iz koje ste ispisali svoje dete da je ono ispisano, i ta potvrda mora da sadrži: ime i prezime deteta, razred koji je završilo, potvrdu da je ispisano, kao i razlog ispisa koji mora biti preseljenje u određeni grad u republici Slovačkoj. Da, mora da bude precizno napisano.
Sad, kad ste skupili sva dokumenta, da popričamo o tome kako funkcioniše sam upis.
Upis u školu
Kada odlučite u koju školu želite da upišete dete, najpre treba da kontaktirate školskog inspektora za vašu opštinu. Oni se uglavnom nalaze u zgradi opštine teritorije na kojoj živite. Sa njima pričate o tome u koju školu želite da upišete dete i oni vam generalno pomažu oko upisa. Zašto ne možete direktno u školu?
Ne možete jer svaka škola u Slovačkoj ima određenu kvotu za svaki razred – koliko dece u isti može da se upiše. Školski inspektor je taj koji ima uvid u ove kvote i jedino oni mogu da odobre upis deteta čak i ako je kvota ispunjena.
Kada se ispričate sa školskim inspektorom, oni organizuju da dete može da se upiše u školu i javljaju vam kada je upis odobren. Tada idete u školu i nosite dokumenta za upis. Za upis kontaktirate direktora škole i zamenika direktora i oni vas provode kroz „proces“.
Upis dece se vrši u mesecu maju i ovo je nešto na čemu insistiraju. Kažem insistiraju, jer eto, mi smo probali da decu upišemo na polugođu i bili smo odbijeni – navodno nije bilo mesta. Kad je došao maj, decu smo upisali bez problema u školu u koju smo želeli. Dakle, mesec MAJ ili čak i April, raspitajte se u školi kada je najbolje da dođete, ili još bolje, pre maja kontaktirajte gorepomenutog inspektora. Nas je posavetovala zamenica direktorke da dođemo krajem aprila za svaki slučaj, i sve je ispalo kako treba.
Idemo dalje. Pravilo upisa je da se dete upisuje u praktično isti razred koji je završilo u staroj školi – razlog za ovo, kako je nama svojevremeno objašnjeno od strane direktorke škole u koju smo upisali ćerkice, je da na taj način pomažu deci da lakše savladaju jezik, slušajući predmete koje već znaju – slušaju isto gradivo, na slovačkom jeziku i samim tim ga brže uče.
Iako ovo ima svojih prednosti, ima i veliku manu. Spremite se na to da će vaše dete ići sa godinu dana mlađom decom u isti razred. Ne bi trebalo da ima ikakvih problema, naše devojčice nisu imale, ali ovo ume da bude veliki udarac deci, jer je praktično korak unazad. Ali, tako ovde školstvo funkcioniše kad su deca stranaca u pitanju.
Ima izuzetaka, naravno, i oni zavise od škole do škole, gde je pojedinoj deci odobren upis u sledeći razred po redu, tako da ne gube ništa (ako su završila 7. razred u Srbiji, upisuju se u 8. razred ovde, a ne ponovo u 7. kao što je većinom slučaj) – ispod detaljnije.
Dalje, dete bi trebalo da zna makar neke osnove slovačkog jezika. Tutori nisu skupi, ja sam mojima našla tutora na sajtu Tutoroo – devojku koja radila sa njima nekih 6 meseci. Stavila sam link jer sam tražila i po grupama na Facebook-u, ali niko u tom trenutku nije radio sa decom. U svakom slučaju, za tih 6 meseci savladale su slovački dovoljno dobro, da kad su krenule u školu, veoma brzo su savladale napredno jezik.
U školi će vam svakako napomenuti da deca moraju da znaju makar osnovni slovački pri polasku u školu. Ovde takođe moram da kažem da postoji izuzetak od pravila – ako možete da „dokažete“ školi da vaše dete maltene savršeno govori slovački jezik, u tom slučaju isto vam mogu izaći u susret da dete nastavi sa školovanjem gde je stalo, odnosno da upiše razred koji bi prirodno trebalo da pohađa. Opet, ovo mnogo zavisi od same škole i direktora, jer je to odluka koju oni donose.
Kad dete krene u školu – ta prva školska godina
Kada dete krene u školu, što se tiče jezika, gledaće mu kroz prste, da tako kažem. Neke škole organizuju interno časove slovačkog jezika za decu stranaca. Škola u koju su malecke tada krenule je organizovala ove časove i zaista su pomogli, tako da im hvala na tome! Naravno, sve zavisi od škole, ali ako ih organizuju, ovo je lep dodatni bonus. Ako ništa drugo, više vam ne treba tutor 😉
Dalje, na otprilike nedelju ili dve dana, imaće organizovane sesije sa psihologom. Nemojte da vas ovo uplaši, nema razloga za to. Posete psihologu su tu da bi se videlo kako se dete uklapa, da li im i gde treba pomoć i slično i obično traju samo prvo polugođe ili čak i kraće. Iz ličnog iskustva vam mogu reći da su našoj deci ove sesije pomogle, posebno najstarijoj, jer je veoma stidljiva, da ne spominjem da je sa sobom donela baš loše iskustvo sa decom iz škole u Srbiji. Nakon određenog vremena, po proceni psihologa, sesije će prestati, ili će vas pozvati na konsultaciju ako smatraju da je ista potrebna.
Opet, nemojte se uplašiti ako dobijete poziv na konsultaciju, ovo rade jer zaista brinu za dobrobit deteta. Ja sam išla na razgovor i proteklo je odlično, jer sam saznala kako mi deca napreduju, kako se snalaze, kao i to da su jezik maltene savršeno savladale. Još jedna, barem po mom mišljenju, pozitivna stvar.
EduPage
Po završenom upisu dobićete e-mail, na adrese koje ste dali prilikom upisa (savetujem vam da date adrese oba roditelja) za aplikaciju koja se zove EduPage – dostupna je i za desktop (online verzija) i za telefon (aplikacija). Ova aplikacija ima specifičan login za svaku školu, obavezno je da je instalirate i koristite jer se sva komunikacije razrednog starešine i nastavnika sa vama i decom obavlja upravo preko nje.
U EduPage-u ćete videti, bukvalno, kada je dete stiglo u školu, kada je izašlo iz nje, na kom je času, koji domaći (zapravo projekat, da budem realna) ima da radi, koju ocenu je dobilo iz kog predmeta, i imaćete uvid u apsolutno sve poruke koje su nastavnici slali deci ali i vama.
Tu će biti ankete koje je potrebno da ispratite i da glasate na istima – meni se konstantno dešava da zaboravljam da pogledam aplikaciju zbog svih obaveza koje imam u toku dana. Verujte mi, podsećaće vas u nedogled dok god ne popunite šta god da ima da se popuni. Mada, da budem poštena, moje devojčice to nekad same popune, jer znaju da od mene nema vajde.
Kulturni šok
Ovde je kultura drugačija nego kod nas na Balkanu. Ovde nema proslava rođendana, nema žurki i sličnog. Obeležavaju se imendani, njima je to ovde važno i to deci može biti veoma neobično u početku.
Drugo, deca su radoznala. Biće tu pitanja tipa „Da li si iz Ukrajine?“, „Tvoja mama mesi peciva?“ i slično. Ovo nisu zlonamerna pitanja, već radoznalost. Ovde su deca potpuno drugačije vaspitana nego dole.
Kažem ovo jer – znam.
Ovde je totalno nebitno koje patike nosiš ili koji telefon imaš. Deca se masovno oblače u Pepcu ili Kiku, stvari se kupuju i u SinSay-u, ili NewYorker-u, uglavnom na rasprodajama. Vašem detetu može biti čudno da vidi decu koja nose polomljene telefone, jer roditelji prosto neće da im uzmu druge, ili telefone koji su stariji od 3-4 godine.
Deca stalno vise napolju, ako i u početku budu stidljivi, kako vreme odmiče tako će vam zakucati na vrata bez najave jedno popodne (i svako naredno od tad) i zvati vaše dete da izađe da se druže.
I eto, ovo je negde osnovno, a opet opširno a da ne preterujem, o tome kako da upišete dete, šta vam je potrebno i šta ga čeka.
Toliko od mene!