U ovom postu pričaćemo o tome kako funkcioniše zdravstveno osiguranje u Slovačkoj, kako se vodi trudnoća, kao i kako funkcioniše porodiljsko.
Zdravstveno osiguranje
Kada nadjete posao i dođete u Slovačku, potpišete ugovor sa poslodavcem i dobijete radnu vizu (što je tema za neku od sledecih emisija – postova), odmah treba da se prijavite na zdravstveno osiguranje. To radite sami i razlog je vrlo jednostavan – ovde postoje tri osiguravajuće kuće: Všeobecna, Union i Dovera. Prva je državno zdravstveno osiguranje, druge dve su privatno.
Koju zdravstvenu kuću ćete odabrati je zaista do vas. Kada sam tek došla ovde, odabrala sam Union i mogu vam reći da se nisam pokajala.
Kada odaberete gde želite da se osigurate, potrebno je da osiguravajućoj kući dostavite kopiju vašeg ugovora o radu. Iz mog iskustva sa Unionom, to je vrlo jednostavno – odete u vama najbližu poslovnicu i kažete im da zelite da se osigurate kod njih. Tražiće vam, naravno, slovačku ličnu kartu, pomoći da popunite formular i to je to. Bitno je da sačuvate kopiju formulara koja ostaje vama. Nakon, ako se dobro sećam, mesec dana ili možda i manje, dobijate zdravstvenu karticu na kućnu adresu. U međuvremenu, ako se bilo šta desi i potrebna vam je lekarska pomoć, ponesite onu kopiju formulara, jer je validna dok ne stigne kartica.
Kako naći lekara?
Ovde je to malo drugačije nego u Srbiji. U Srbiji, odete u dom zdravlja, popunite formular i to je to. Ili je barem bilo kada sam poslednji put bila kod lekara u Srbiji. Elem, ovde su svi lekari, bilo opšte prakse ili specijalisti, privatnici – i rade u Poliklinikama koje postoje u svakom mestu. I veliki broj njih ima ugovore sa osiguravajućim kućama. Ono što je ovde izuzetno važno da znate jeste da ne radi svaki lekar sa svakom osiguravajućom kućom.
Tako da, pre nego što odete kod lekara, treba najpre da pogledate da li isti prihvata vaše zdravstveno osiguranje ili ne. Ovo možete videti na nekoliko načina: pogledate na sajtu vaše osiguravajuće kuće koji lekari u vašem kraju, ili okrugu, imaju ugovore sa njima – ovako to izgleda za Union:
Ili možete da zamolite korisnički servis osiguravajuće kuće da vam pošalje spisak lekara – iz mog iskustva, šalju Excel tabelu koja je … pa… nepregledna. Treći način, u slučaju da tražite specifičnog lekara – neko vam ga je preporučio, da posetite sajt – https://www.e-vuc.sk/– i kao što vidite, piše sve vezano za lekara – sa kojim kućama radi, kada radi… itd.
Znam, sve je na slovačkom, ali i vi ste u Slovačkoj. Kada počnete da učite jezik, neke jednostavne stvari poput ovakvih informacija ćete lako razumeti.
Kada nađete lekara, morate, pre nego što vam isti zatreba, da ga kontaktirate, bilo da odete lično ili pozovete telefonom, pišete mail i pitate da li prima pacijente. Jer svi oni imaju kvotu, i verujte mi, odbiće vas ako je kvota ispunjena. Znam možda dva lekara koji ovo ne rade, ali oni su retkost.
Isto važi za specijaliste. E sad, jedna bitna razlika – kad je zubar u pitanju, pre nego što odete kod istog, morate proveriti sa vašom osiguravajućom kućom na koji način je pokriven zubar. Kad ovo kažem mislim na sledeće: konkretno u slučaju Uniona, prvo moram da pokupim formular od njih, odnesem ga kod zubara, isti se popuni, zubar uradi pregled, onda taj formular vraćam nazad u Union i oni odluče da li će i koliko da mi refundiraju. Tako je, plaćate zubara a onda vam kuća vraća ili ceo iznos ili deo istog. Međutim, vodite računa, jer ne rade svi zubari sa osiguravajućim kućama. Mi smo svojevremeno platili priličan ceh, jer nam je hitno trebao zubar za decu, i otišli kod privatnika koji jeste odradio odličan posao, ne mogu da kažem, ali je i koštalo toliko. I da, Union nam nije pokrio troškove – s obzirom da nismo znali ovo što sam vam ispričala, vrlo je logično što nisu.
Update [3.5.2024.]
Od 1. maja 2024. su smanjene/ukinute pojedine beneficije kad su u pitanju zubari. Pre nego što odete do zubara, najpre kontaktirajte svoju kuću za zdravstveno osiguranje, kako biste znali šta je tačno pokriveno i koliko iznosi potencijalni trošak posete zubaru.
Urgentni centar
Sledeća bitna stavka je – šta ako morate do urgentnog? Prvo, ne zovite hitnu pomoć osim ako vam zaista nije preko neophodna. Oni će doći, odraditi svoje, ali ako vas voze u bolnicu a procena je da nisu morali (jer vaše zdravstveno stanje nije bitno ugroženo), platićete tu vožnju, i to prilično. Poslednji put kad sam čitala o tome bilo je nešto oko cifre od 35 EUR, sad je verovatno više. Isplativije je da uzmete Bolt. Kada dođete u urgentni centar, javljate se na šalter koji se uvek nalazi na samom ulazu. Ukratko im recite šta je problem, oni će uzeti ličnu kartu i zdravstvenu knjižicu, popunićete formular i onda idete u čekaonicu.
Koliko ćete čekati zavisi od toga koliko je ozbiljan problem koji imate. U svakom urgentnom centru imate bukvalno tabelu na zidu (ogromnu) na kojoj lepo piše kako idu prioriteti. Mogu da potvrdim da to funkcioniše jer kad se zadesilo da smo imali ozbiljnu situaciju, zaista nismo čekali.
Kada dođete na red, prvo ćete dobiti tečnost i medikamente, poput infuzije i lekova protiv bolova – ako oni smatraju da je potrebno i onda vas čeka detaljan pregled. Niko vas neće otaljati, ispratiće vas u potpunosti i, da tako kažem, pustiće vas da idete kući samo ako oni smatraju da je to bezbedno. Ako ne, onda će vas poslati na odeljenje. No, o tom kasnije.
Završili ste pregled, dali su vam terapiju, predlog za bolovanje, šta god i vreme je da idete kući. Ako niste trudnica, platićete participaciju za pregled oko 10 evra. Plaćate na posebnom šalteru, bilo karticom ili gotovinom i tek kada platite dobijate overen izveštaj i to je to.
Bolovanje
U Slovačkoj lekar opšte prakse vam otvara bolovanje, i ono najduže može da traje mesec (30) dana, osim ako vam specijalista ne napiše da isto treba da se produži. U tom slučaju, dok god specijalista kaže da sedite kući i odmarate, toliko će vam trajati bolovanje.
Bolovanje se otvara elektronski ili na klasičan način – papiri. Ako je elektronski, jedino što radite je da obavestite poslodavca da ste na bolovanju i to je to od vas. Ne nosite nikakve papire niti bilo šta slično. Kada znate da ćete se vratiti na posao, obavestite poslodavca da se vraćate tog i tog dana, i to je sve.
Kad su u pitanju klasični papiri, dobićete 3 papira, od kojih samo jedan šaljete ili nosite poslodavcu na početku bolovanja. Kada vam se bolovanje završava, nosite preostala 2 lekaru, on/a udara pečat, i to je to. Lekar zadržava jedan primerak, a jedan ostaje vama da ga, opet, dostavite poslodavcu.
Veoma bitna napomena ovde, posebno ako vam adresa u pobitu (na ličnoj karti) nije ista kao ona na kojoj boravite!
Pazite da na zadnjoj strani trećeg papira popunite da želite da vam se isplata naknade za bolovanje izvrši na račun. Popunite broj računa i vaše podatke, to je sve. Kada taj papir dostavite poslodavcu, on ide Socijalnoj Poistovni koja vam isplaćuje naknadu.
Kod elektronskih papira, veoma je važno da odete i otvorite nalog u Socijalnoj Poistovni, realno, traje tipa 5 minuta, i tražite da vam sve isplate idu na račun. U suprotnom, kada imate elektronske doznake, po default-u vam šalju ček na adresu iz pobita.
Prvih 10 dana bolovanja pokriva poslodavac (mada to zavisi od poslodavca, kod nekih je i 4), a tek posle tog perioda pa nadalje, do završetka bolovanja, platu, kako oni kažu, vam isplaćuje Poistovna.
Takođe važna napomena je da ovde bolovanje preko mesec dana shvataju veoma ozbiljno. Čim ste preko mesec dana na bolovanju, imaćete periodične kontrole. Bez najave će vam doći osoba na vrata, tražiti da izađete ispred vaše zgrade/kuće i proveriće da li ste to vi i da li ste zaista na bolovanju. Tražiće vam i ličnu kartu da potvrdi da ste to vi – ne može niko umesto vas da izađe ispred.
Ako niste kući i ako vas kontrola ne nađe, bićete u problemu sa Poistovnom, počev od preispitivanja celog bolovanja, do toga da vraćate novac koji su vam isplatili i moguće kazne. Meni se desilo da sam bila na dužem bolovanju i imala sam dve kontrole. Nisam imala problem jer sam bila kući, ali da, rade ih, stoga nema opcija da idete na bolovanje a onda skitate po Evropi ili idete kući jer, kao što rekoh, te kontrole se ne najavljuju. Pravilo je – kada ste na bolovanju, morate da ostanete kod kuće.
Jedina situacija u kojoj nećete imati problem jeste ako ste u tom trenutku bili kod lekara – ali morate priložiti dokaz (izveštaj specijaliste na kome stoji datum, pečat i potpis). Ako je to dan kad završavate bolovanje,npr poslednja kontrola, onda potvrdu vašeg lekara o tome.
Trudnoća
E, sad kad smo pokrili osnove zdravstvenog osiguraja, da popričamo o temi koja je jednako važna – trudnoća. Vrlo je važno da ginekologa nađete pre nego što ostanete trudni ili skapirate da ste trudni. Zašto?
Iz mog ličnog iskustva, bez problema će vas odbiti jer, verovali ili ne, neće hteti da vas prime niti bilo šta dalje ako tražite istog tek kada zatrudnite. Mada, ako je za utehu, privatne klinike ovde takođe sarađuju sa osiguravajućim kućama i, iako plaćate pregled, to nije puno – svojevremeno sam platila pregled oko 15 eur ali zato što je bilo na engleskom (da nije, ne bih platila, ali Bože moj).
Recimo da imate svog ginekologa, i saznate da ste trudni. Počinje vođenje trudnoće. Moj vam je savet, zavisno od posla koji radite, da svog poslodavca obavestite tek kada prođu ona prva tri meseca, ne pre. Dalje ga bilo, ali bilo je zloupotreba, kako su svojevremeno meni rekli, od strane uglavnom Ukrajinki – ovo mi je bukvalno rekao HR moje firme, te sam stoga morala da imam 2 potvrde o trudnoći – od svog ginekologa, i ambulante koja je radila kontrolni pregled za firmu.
Veoma je bitno da znate da je potrebno da budete zdravstveno osigurani kao zaposleni minimum 9 meseci pre nego što odete na trudničko bolovanje. U suprotnom, nemate prava na sve benefite.
Isto tako, ako vaš posao uključuje noćne smene, obavezno uzmite papir od ginekologa (mora tako) da ne možete da radite noćne smene zbog trudnoće – na potvrdi će vam pisati tačno koji ste mesec u trenutku izdavanja iste i pisaće tačno razlog zašto ne možete da radite noćne smene.
I nemojte uzimati bolovanje ako baš ne morate – ako vam je sve u redu sa trudnoćom, radite od kuće ili ako posao nije naporan, nemojte uzimati bolovanje jer vam se primanje smanjuje posle trećeg meseca. Prosto, ne isplati se.
Sledeća bitna napomena je, opet, da ne pokušavate da zloupotrebite bolovanje. Morate svakog meseca ići na kontrolu koju vam zakaže ginekolog, inače od benefita nema ništa.
Porođaj
Porođaj je nešto sa čime svaka strankinja ima drugačije iskustvo. Moje iskustvo je, opet, specifično jer je trudnoća bila visoko rizična, te sam na kraju poslednjih par dana pred porođaj provela u bolnici, na odeljenju. Ovo je ono što sam vam rekla – ako se desi da odete u urgentni centar zbog problema, moj je bio tromb, ako postoji potreba, zadržaće vas na odeljenju.
Što se samog porođaja tiče, recimo samo da je Srbija u srednjem veku u poređenju sa Slovacima. Ja sam se porodila u bolnici Ružinov u Bratislavi i evo kako je izgledalo:
Na porođaju imate pravo na dve stvari koje su besplatne a u Srbiji se plaćaju:
- Vaš suprug može da bude sa vama sve vreme, čak šta više, oni to podržavaju i podstiču
- Epidural je besplatan.
Kao neko ko je prošao dva porođaja u Srbiji, mogu vam reći da je ovde odnos lekara i sestara prema porodiljama potpuno drugačiji. Žene koje su prošle porođaj u Srbiji znaće o čemu pričam kada kažem da:
- Nema neprijatnih pregleda, uključujući klistiranje (nope, nema toga!)
- Nema presvlačenja
- Nema šamara
- Nema nipodaštavanja
- Nema dranja
Ovde ste ljudsko biće. Meni se desilo da je bilo kasno za epidural, što je negde i logično jer je bio treći put pa je sve išlo prilično brzo, ali zato su mi davali lekove protiv bolova, obilazili me na maltene 5 minuta i kad je došao trenutak bukvalno je sve prošlo kao da gledate seriju. Čak šta više, kad su me pitale što suprug nije sa mnom i ja rekla da mi ne treba da mi se onesvesti, u šali, one su se nasmejale i rekle da smo mi Balkanske žene neverovatne (kao nešto pozitivno).
Takođe, odmah su mi dali Emu u ruke i pazite sad – bez da detaljišem ali bila je potrebna intervencija koja nije mogla pod anestezijom. Lekar je sve vreme pričao sa mnom, govorio mi da se fokusiram na bebu, i bodrio me (!) dok nije bilo gotovo. Trajalo je kratko, ili se barem meni činilo, ali jednu ružnu reč nisam čula. I da, doktorka i sestra su pričale engleski.
Na kraju se sestra ponudila i slikala me sa maleckom u rukama sa mojim telefonom i još me pitala jel slika ok ili treba opet. Nerealno, ali istinito.
Nakon porođaja ostajete u sali još jedno sat vremena, ili možda malo duže. Sve vaše stvari su sve vreme tu i beba je sa vama. Tek nakon što prođe to neko vreme, dolazi medicinski brat, polako vas prebacuju na pokretni krevet i voze vas na odeljenje. Tamo vas sačeka sestra, i sve polako – od toga da vam pomogne da se smestite, do toga ide sa vama u toalet i pomaže vam oko tuširanja. Uz krevet se nalazi taster koji stisnete ako vam je sestra potrebna i tu je za par minuta najviše. Nema onoga da ste bezveze zvali.
E sad, nije sve bajka.
Jedino negativno iskustvo koje sam imala bila je pedijatar, starija doktorka. Najpre je reagovala čudno što sam stranac, bukvalno me pitala šta ću ja tu, a onda nije htela ništa da mi kaže za malecku, osim što mi je stalno, baš grubo, govorila da je hranim.
Ema je imala onu bebeću žuticu. Prošla sam to sa najstarijim detetom, ali kad se to dešava nekad možete, a nekad jednostavno ne, da naterate bebu da sisa i tako joj pomognete da to prođe. Ema nije htela i videla sam da joj koža menja boju, ali je doktorka uporno ćutala, i iako je znala engleski, odbijala je da priča.
Na kraju mi je prekipelo, da tako kažem, i rasplakala sam se tokom ručka. Teško je kad naiđete na takav zid. A sve zato što ste stranac. Gledate kako pričaju sa drugim ženama, a vas obilaze kao tursko groblje. Prišla mi je sestra koja me je i smestila posle porođaja, a koja priča engleski i kad sam joj rekla, smirila me je i zamolila da sačekam.
Desetak minuta kasnije me je odvela do pedijatrije (tu mere bebe, uče mame kako se kupaju i slično, tu ih sunčaju, i tu su pedijatri). Izašla je mlada doktorka, izvinula mi se i objasnila šta se dešava sa Emom. Isti dan su je odveli na sunčanje, meni savetovali da se odmorim i rekli da ne brinem. Sunčanje je trajalo do ujutru, sa pauzama – donesu je da ručka, ako neće, kažu da se ne sekiram, daće joj one.
Sutradan smo otišle kući, Ema je bila ok. Hoću da vam kažem, Slovačka nije bajka, ali reši se.
Porodiljsko
Prvih 6 meseci nakon porođaja imate pravo na primanje pune plate od Socijalne Poistovne. Nakon tih 6 meseci imate pravo da se prijavite Uradu Prace i zatražite Rodičovski Prispevok, što je mesečna naknada porodiljama u trajanju 2.5 godine, odnosno dok dete ne napuni 3.
Tako je, od dana kada se porodite počinje porodiljsko. Važno je da, pre nego što istekne prvih 6 meseci, obavestite svoju firmu ako ćete ići na porodiljsko. Imate pravo da ostanete na istom do treće godine deteta i vaš posao mora da vas čeka. Da, poslodavac ne sme, po zakonu, a ovde ga poštuju, da vam prekine radni odnos. Kad se vratite, opet ne mogu tek tako da ga prekinu i oni to i ne rade. Ovde bukvalno nastavljate gde ste stali, ili imate ponovni trening pa nastavljate gde ste stali. Znam da zvuči neverovatno u odnosu na Srbiju, ali tako je.
Rodičovski prispevok – za žene koje nisu zaposlene on iznosi oko 400 EUR mesecno, a za žene koje su zaposlene to je neki procenat plate ali nikada manje od 400 eur. Nisam sigurna koliko tačno iznosi, ali ono što mogu da vam kažem je da ga menjaju svake godine na više, zavisno od inflacije i porasta troškova. Moj prispevok je na primer dosta veći.
Takođe, ne paničite ako vam je bolovanje isteklo u maju, npr, a vi ste se setili da se prijavite Uradu Prace u julu. Prva isplata će obuhvatiti zaostale mesece. I ove isplate idu bez zakašnjenja.
Ovde je bitno da vam napomenem i da dete odmah prijavite za dečiji dodatak. U Republici Slovačkoj svaki roditelj, bez obzira na primanja, ima pravo na dečiji dodatak. I nije mali. I primate ga dok dete ne napuni 18 godina. Za troje dece na primer, to je oko 100 evra mesecno. A na sve to imate i povracaj poreza za decu, sto je nesto vise od 100 evra mesecno za troje dece.
Što se dečijeg dodatka tiče, ako ste u Slovačku doveli dete, prijavite se za dečiji dodatak čim dete dobije vizu jer imate pravo na to, bez obzira na tip vize koji imate.
Kada dete napuni 3 godine, nešto što nas čeka za par meseci, upisujete ga u najbliži vrtić – ovde nema uslova da oba roditelja moraju da rade, jer je naglasak na socijalizaciji dece, ili se prijavljujete da ćete vi brinuti o detetu (ovo možete samo ako ste nezaposleni) i tada će vam Urad Prace opet isplaćivati neku mesečnu naknadu jer se to smatra oblikom zaposlenja, da tako kažem.
I eto, to vam je to ukratko.